Happily ever after? Do you believe in it?







06.12.2018.

...

Voljela bi nesto da napisem, al ne znam odakle da pocnem. Ne znam kako,zbog cega i zasto opet! Proci ce. Okej sam. Valjda!

20.11.2018.

...

Nekada punis redove, izbacujuci iz sebe neke nedorecene emocije, ili pak pokusavas izbaciti sto vecu bol i bijes iz sebe, a nekada jednostavno imas samo potrebu da presutis. Da sve sto mislis, imas, nemas jednostavno presutis i da tako prodje. Svaki put dijagnoza je drugacija s tim je i lijek drugaciji. Izbrisala sam sve rijeci napisane ovde.. moc ovoga je sto sve odjednom nestane, bez previse truda, trganja, bacanja. Samo jedan klik i sve nestaje. Kad bi bar ta opcija postojala u zivotu. Da naklikces sve sto ti je potrebno, da isprogramiras sebe, zivot, okolini, osjecaje.. dal' to postoji!? Mozda ne bi postojala ta car, al bi tehnicki bilo lakse.. al ne vrijedi se zamarati stvarima poput te, i svake nemoguce, al ipak ponekad samo razmisljas naglas... Nego, zeljela bih znati da li osobe koje se nadju na raskranici zivota dozivljavaju ovo kao ja, da li razmisljaju kao ja. O cemu je zapravo rijec: tik sam do zavrsetka faksa, i da se razumijemo nisam spremna odrasti(kako djetinjasto za moje godine).. nije da ne zelim, nego jednostavno niti sam spremna da budem "velika" i imam sve obaveze, a ne zelim ni da budem besposlena i da nemam nikakvih obaveza, da nisam ispunjena. Osjecam da sam u nekoj krizi 20etih zapela izmedju djevojcice i djevojke. I plasim se, ne znam zasto ali nikada do sada nisam osjecala ovu vrstu straha.. strah od buducnosti ali i nezadovoljstvo trenutnim stanjem.. Hmm. Izgubljen slucaj 😂





<$MTEntryBody$>




















Navigations ->
Once upon a time, when i was young, i used to believe in everlasting true love. Until when i was a teenager and when you came to me.





HELLO!