Happily ever after? Do you believe in it?







09.04.2018.

...

I opet bijeli list pred mojim ocima. Kad bi barem znala i mogla da ga uprljam bujicom osjecaja koji se slamaju u meni. Kad bi se svaka rijec pretvorila u olaksanje ja bi sad mozda mogla da disem. Da disem bez ove knedle u grlu koja mi svaki okus pretvara u gorak i tezak. Kad bi se sve progutalo tako lahko ona sada ne bi bila ovde. I ove rijeci na papiru ne olaksavaju nimalo a trebale su. Morale su. Bar sam ocekivala kad kazem bilo sta da ce mi biti lakse, ali opet nece. I opet sklupcana u bijelu postelju trazim izlaz a sve je u mraku, opet i iznova. Sad se pitam kako mrtav dise!? I do kada!?

12.03.2018.

..

Ponekad i zrak postane tezak pa bi radije da ga ne dises, a i mrak toliko mracan da ga se bojis. Toliko potreban san, a nece da dodje na oci, toliko pomjesani osjecaji da se trazis uokolo a ne mozes se pronaci. Bjezim ovdje po ko zna koji put trazim utociste. Bjezim od sebe, svojih misli i svega sto me plasi. Opet mislim da ce napisane rijeci rijesiti konfuziju koja vlada u meni, a ne osjecam da bjezi sa ovim slovima. Valjda sve to ide tako. Zivis i dises ono sto ti je servirano, dan za danom.. kad bi bar noc bila dan, vjerovatno bi brze prolazila, bez misli i samoce, onako uzurbana da misao samo dodje i ode, a ne da stoji iznad tebe i upija i zadnji atom energije koji talozis u sebi. A sutra je valjda novi dan. Sutra se valjda sprema bolje nego danas. Mozda sutra zrak bude puno laksi nego ovaj sada. Hoce. Mora.

27.11.2017.

.

Koliko mi treba jedan prejak zagrljaj. Da prestanem da disem od te jacine, da svaka kost u meni osjeti tu blizinu, da postanem svjesna blizine, te ceznje, te ljubavi. Koliko nekad mogu da budem jaka, da gazim sve pred sobom, a isto tako se lahko slomim u komadice koje skupljam danima poslije. Ponekad mi je i zrak tezak i kriv. Koliko samo boli daljina. Koliko boli to sto u teskom trenutku ne mogu da istrcim iz kuce u dobro poznat zagrlaj, u samo tisinu i jak stisak. U udisanje dobro poznatig mirisa u sigurnu luku. Fali mi da mi brise suze, da mi crta osmijeh na licu, da mi grije ruke u ovoj zimi, da mi sklanja kosu s lica da me ljubi. Fali mi ta divnoca od covjeka da zivim kraj njega. Da kad kazem da sam sretna da osjecam tu srecu, a ne prazninu u toj rijeci sretna. Koliko su samo ljudi sretni a ne vide tu srecu. Neki bi dali sve i za svadju, samo da ta osoba stoji pored tebe dok se svadja. Samo da.je tu, da dise, da postoji pa makar da se ljuti. Da je u nakon prepirke mozes snazno zagrliti i izvinuti se za jednu od milion izgovorenih gluposti. A ja cekam samo tebee.. jos nekih dvadesetak dana, jos toliko trebam da disem, da se borim i prezivljavam da bi punim plucima zivila ta tri dana. Grlila te i bila najsretnija osoba na planeti. Jos maloo, jos samo malo.

18.10.2017.

..

I kad mislis da te vise nista ne moze iznenaditi shvatis da zivot pise svoju pricu u kojoj si ti samo akter koju ta prica pogadja. Ni u ludilu ne bi pomislila da cu ga nakon 15 dana opet vidjeti. Jedno su uvijek bile zelje a drugo mogucnosti. Jos vise se nisam nadala da ce se samo pojaviti bez bilo kakve najave i da ja nikako necu shvatiti da se bilo sta desava. Koji je osjecaj ugledati ga u svom gradu, na  tako obican dan. Kako mi je samo srce ubrzano lupalo dok sve ostalo nisam osjecala. Kako je bilo dobro grliti ga opet. Razmisljam samo o tome kako je poseban. Poseban i moj. Kako da ne volis nekog ko je spreman putovati 7h da bi te grlio i ljubio jedan dan!? I u svemu tome shvatis da je sve moguce. Da je moguce voljeti nekoga iako nije tu svaki dan. Da ti moze pripremiti takvo iznenadjenje da ne mozes da dises. Samo grlis i ne pustas i ne mozes da vjerujes. Podizes i spustats glavu, naslanjas se na rame, ljubis ga do iznemoglosti. Jer si sretan. Jer imas njega koji ti iz dana u dan crta osmijeh na licu. Koji te voli i cijenu takvog kakav jesi. Koji ti je podrska i koji vjeruje u tebe, vjeruje u nas. Hvala ti sto postojis!


Stariji postovi




<$MTEntryBody$>




















Navigations ->
Once upon a time, when i was young, i used to believe in everlasting true love. Until when i was a teenager and when you came to me.





HELLO!