beats by dre cheap

.

Koliko mi treba jedan prejak zagrljaj. Da prestanem da disem od te jacine, da svaka kost u meni osjeti tu blizinu, da postanem svjesna blizine, te ceznje, te ljubavi. Koliko nekad mogu da budem jaka, da gazim sve pred sobom, a isto tako se lahko slomim u komadice koje skupljam danima poslije. Ponekad mi je i zrak tezak i kriv. Koliko samo boli daljina. Koliko boli to sto u teskom trenutku ne mogu da istrcim iz kuce u dobro poznat zagrlaj, u samo tisinu i jak stisak. U udisanje dobro poznatig mirisa u sigurnu luku. Fali mi da mi brise suze, da mi crta osmijeh na licu, da mi grije ruke u ovoj zimi, da mi sklanja kosu s lica da me ljubi. Fali mi ta divnoca od covjeka da zivim kraj njega. Da kad kazem da sam sretna da osjecam tu srecu, a ne prazninu u toj rijeci sretna. Koliko su samo ljudi sretni a ne vide tu srecu. Neki bi dali sve i za svadju, samo da ta osoba stoji pored tebe dok se svadja. Samo da.je tu, da dise, da postoji pa makar da se ljuti. Da je u nakon prepirke mozes snazno zagrliti i izvinuti se za jednu od milion izgovorenih gluposti. A ja cekam samo tebee.. jos nekih dvadesetak dana, jos toliko trebam da disem, da se borim i prezivljavam da bi punim plucima zivila ta tri dana. Grlila te i bila najsretnija osoba na planeti. Jos maloo, jos samo malo.

Pisma bez adrese
http://navucena.blogger.ba
27/11/2017 21:01